Urtica, art and media research group (c) 1999 and Beyond
profile and biography =
VQB-Symbol-b

Value Quest Bourse—The Value is Here

Installation, Print, Internet platform at https://valuequest.info
2011

click to online platform
  • Photo doc
  • + more
  • e-magazine
    “Propeler” (eng)
  • e-magazin
    “Propeler” (srb)
  • Art and Economy

    An art-allegory
    of socioeconomic cycle

  • Keywords / Tags

    • Art,
    • Economic crisis,
    • Bankruptcy,
    • Greed Economy,
    • Labour,
    • Morals,
    • Profit,
    • Quest,
    • Responsibility,
    • The Indices of Fortune,
    • The Wheel of Fortune,
    • Value
  • Art-Bio:

    Premiere
    2011
    “Value Quest Bourse—The Value is Here,” 52nd October Salon, Belgrade. Curators: Galit Eilat and Alenka Gregorič
    Festivals and Group Exhibitions
    2012
    Canarias (Canary Islands), Spain, ESPACIO ENTER - International Festival of Creativity, Innovation & Digital Culture
    Montreal, Canada, “Affaires à Risques // Risky Business,” Festival The HTMlles 10
    New York City, USA, dystoRpia Project, Place: Queens Museum of Art, Outpost Artists Resource and Local Projects, Curators: Arlan Londoño and Gabriel Roldos
    memefest.org (Brisbane), “Debt,” Festival of Socially responsive communication and art

Kopija teksta originalno objavljenog za e-magazin „Propeler”, Beograd 2011


Razgovor sa umetničkom grupom Urtica

Tijana Jovanović Petrović, Beograd, 2011

Kako biste predstavili rad Berza potrage za vrednošću (Value Quest Bourse). Iz kojih segmenata se sastoji i koja pitanja pokreće? Kako u sklopu rada objašnjavate parafrazu stava Karla Marksa „niko nije slobodan, pobednici moraju da se takmiče, gubitnici moraju biti eksploatisani“ („No one is free. The winners must compete, the losers must be exploited“)?

Inspiracija za ovakav umetničko-istraživački „ogled” su uticaji i posledice aktuelne društvene krize izazvane deregulacijom finansijskog tržišta, berzanskim špekulacijama, upitnom koncentracijom resursa i akumulacijom kapitala, poslovnim strategijama koje se koriste radi postizanja cilja, i svakako nezaobilaznim faktorom: ljudskom POHLEPOM. Da bi „aktuelnost problema” postavili u šire vremenske i prostorne okvire, jer nema društvene sfere koja je pošteđena čak i ako je na periferiji ekonomskih ciklusa poput kulture, kreirali smo internet platformu http://valuequest.info. Polazeći od reprezentativne forme plastificiranog optimizma poslovnog okruženja, Value Quest Berza referiše na socio-ekonomski ciklus viđen kroz prizmu hazardnih igara, berzanskih kretanja, strategija poslovanja te njihovih konjuktura. Na 52. Oktobarskom salonu ona je prikazana u sklopu participativne instalacije koja se sastoji iz tri segmenta: poeme Indeksi bogatstva, instalacije Vrednost je ovde i intervencije na zidu Umetnost u likvidaciji.

U sklopu postavke na Oktobarskom salonu i na vašoj veb prezentaciji navodite odluku kojom „UMETNIK pokreće postupak likvidacije nad vrednosnom delatnošću UMETNOST iz razloga prestanka prirodnih uslova za obavljanje delatnosti“. Možete li da objasnite ovu odluku?

Široj javnosti je manje poznato da je UNESKO-va Preporuka o statusu umetnika doneta u Beogradu oktobra 1980. godine. Preporukom, koju su usvojile sve UNESKO članice, regulisana su prava i slobode umetnika, uključujući moralna, ekonomska i društvena prava sa posebnim akcentom na pravo na zaradu i zdravstveno/penzijsko osiguranje. Prema Republičkom zavodu za statistiku umetnici danas spadaju u najugoženiju grupu stanovništva. Odlukom o pokretanju postupka likvidacije nad vrednosnom delatnošću UMETNOST, donetom oktobra 2011. godine u okviru 52. Oktobarskog salona, Umetnik obeležava dan usvajanja Preporuke o statusu umetnika referišući time na katastrofalnu društvenu i ekonomsku poziciju umetnika u Srbiji. Opširnije o odluci na HYPERLINK "http://valuequest.info/content/vq-glossary.html"http://valuequest.info/content/vq-glossary.html. Takođe na http://valuequest.info/liquidation je dostupan kratak upitnik kojim se ispituju stanje i mogućnost promene našeg društvenog okruženja.

Koja je odgovornost umetnika u društvu i naročito unutar polja hegemonih borbi u neoliberalnom (ili tranzicionom) društvu? Kako je moguće ostvariti autonomiju u odnosu na dominantne kapitalističke uslove proizvodnje?

Nažalost u Srbiji se umetnik nalazi na periferiji socio-kulturnog ciklusa. Proces demokratizacije i liberalizacije u Srbiji nije konsekventno sproveden kroz sve segmente društva, a po metodologiji je u duhu opaske Moše Pijade (1890-1957) „Vlast spuštamo, ali ne ispuštamo“. U situaciji u kojoj država permanentno proždire društvo, umetnik (kao preduzetnik) deli sudbinu ostalih građana; dobio je nove obaveze, a izgubio mnoga prava. Kao u stripu Hogar Strašni kad poreznici dođu da naplate porez za baštu: „Ali ja nemam baštu“ kaže im Hogar, a oni će njemu „Znamo, ali kralj ima baštu.“ U Srbiji nemamo kapitalističke uslove proizvodnje u kulturi jer nemamo tržište umetnosti, država je i dalje glavni finansijer kulture, sektor kulture se koristi za uhlebljenje članova političkih partija, neophodni resursi su koncentrisani kod javnih institucija (na koje odlazi preko 80% budžeta), nezavisna scena je ekonomski slaba i stoga u potpunosti zavisna od projektnog finansiranja, a od halabuke oko „društvene odgovornosti“ imamo samopromociju kompanija za male pare. Kapitalisti u Srbiji su više zainteresovani za „nekretnine u kulturi“ nego za savremenu umetnost, dok je neoliberalni duh najprisutniji u lošim privatizacijama koje su uništile ono malo resursa što je preostalo (npr. privatizacija Beograd filma). Da bi određene delatnosti opstale i razvijale se neophodno je pogodno društveno okruženje. Kako bi ublažila efekte ekonomske krize u toku Velike depresije, Ruzveltova administracija je pokrenula Federalni umetnički program (1935-1943) sa ciljem da obezbedi posao za umetnike. Izrađivani su posteri, slike i murali za javne zgrade, projekat je obezbedio posao za više od 5,000 umetnika među kojima su bili kasnije proslavljeni umetnici kao Mark Rothko, Jackson Pollock, Willem De Kooning i drugi. Pitanje je šta danas birokratija čini da bi umetnost/umetnik preživeo? Naše viđenje ove problematike obradili smo u satiričnom videu Art and Crisis: Facing Bureaucrat

Pitanjem vrednosti i odnosa umetnosti i ekonomije bavili su se mnogi umetnici tokom 20. veka: Marcel Duchamp (proizvodeći čekove i menice), Yves Klein (menjajući vazduh za zlato), Marcel Broodthaers (pretvarajući zlato u umetnost), Andy Warhol (rad 200 one dollar bills)… Na koji način se Urtica bavi odnosom umetnosti i ekonomije? Zašto je pitanje vrednosti važno za vas? Kojim društvenim, etičkim, ideološkim i estetskim vrednostima vi težite?

Pitanje vrednovanja je za umetnika pitanje egzistencije. Onima koji se bave delatnošću čija je pozicija u ekonomskim ciklusima nestalna, a vrednost rada često subjektivna tj. teško odredljiva, odnos umetnosti i ekonomije je kao odnos alhemije i hemije. Kada smo pre dve godine u saradnji sa kustosom Zoranom Erićem i Muzejom savremene umetnosti Beograda započeli Value Quest projekat, prva zamisao nam je bila da izradimo serijal zlatnika sa alegorijskim simbolima VQ industrijskih sektora. Na taj način želeli smo da problematizujemo i dalje dominantan materijalni fetišizam u umetnosti, jer Urtica prevashodno stvara u virtuelnom okruženju (internet) gde je informacija dominantna gradivna i vrednosna „materija“. Od pregovora sa potencijalnim sponzorom Narodnom bankom Srbije nije bilo ništa, tako da smo umesto zlatnika izradili simboličku monetarnu formu Value Quest zlatnu (ne-platnu) karticu. Pored toga što simulira izgled i karakteristike pravih (platnih) kartica, tj. iako je kodifikovana na sličan način, ona je svojevrstan depo brojnih pitanja i kontradikcija, psiholoških barijera i nedoumica proizašlih iz izrazito osetljivog problema VREDNOVANJA. Bilo da se predmetu (pvc kartici) pripisuje vrednost ili se priželjkuje novac na njoj, pripisivanje je simboličko, skriveno u identitetu, jer i novac koji se priželjkuje simbolička je zamena za neku drugu vrednost. U ovoj igri kodiranih odgovora na pitanje Šta je vredno? - zlato, novac, status, ideja, informacija… javlja se dilema da li i umetničko delo u Srbiji može biti depozit pomenute vrednosti.

Iako rad grupe Urtica i rad francuskog avangardnog umetnika Marcela Duchampa deli dosta vremena i drugačiji pogledi na svet umetnosti, da li ipak možemo napraviti neku paralelu? Duchamp se svojevremeno bavio između ostalog i analogijom umetnosti i kockanja (u radu Obveznica za rulet Monte Karlo, 1924), zaključivši da se strategije klađenja u stvari odnose na spekulativnu lutriju umetnosti. Na koji način Urtica posmatra odnos umetnosti i kocke budući da igre na sreću koristite kao neku vrstu sistema?

Potaknuti stalnom ljudskom žudnjom i potragom za brzim, velikim i lakim dobitkom, mi rulet koristimo kao alegoriju društvenog i ekonomskog ciklusa, kao savremeni pandan srednjevekovnom konceptu Rota Fortunae (Kolo sreće). Sama struktura ruleta stvara mogućnost za učitavanje novog narativa. U VQ Ruletu umesto novca koriste se VQ Žetoni koji predstavljaju različite aspekte pojma vrednosti i odgovaraju različitim industrijskim oblastima čija je podela inspirisana UN klasifikacijom industrijskih sektora. Za obavljanje svake delatnosti, pa i umetničke, neophodni su resursi, strategije i pogodno okruženje. Igrači mogu uložiti žetone na neki od brojeva tj. polja sa pojmovima vezanim za teoriju igre (odnosno strategiju poslovanja) kao što su Borba ili Povlačenje, Rizik ili Sigurnost. Mogu uložiti u resurse, ili staviti ulog na neku od dimenzija okruženja poput Stabilnosti ili Kapaciteta. Pobednički pojam se određuje nasumično pomoću digitalnog ruleta. Rezultat igre utiče na plasman industrijskih sektora koji je prikazan u vidu berzanskog izveštaja.
Više o VQ ruletu kao umetničkoj metafori Kazino ekonomije na http://valuequest.info/content/about/casino-economy.html

Na koji način Value Quest Bourse korespondira sa konceptom izložbe, koji se bavi preispitivanjem odgovornosti, posebno odgovornosti umetnika prema sredini kao društvenom, političkom i ličnom prostoru u kome živi?

Kustoskinje Galit Eilat i Alenka Gregorič u fokus ovogodišnjeg Oktobarskog salona stavljaju pojam odgovornosti, što je ujedno i bitna okosnica Value Quest berze. VQ Beskrajna obveznica služi kao osiguranje vrednosti, jer opstanak vrednosti zavisi od odgovornosti nosioca obveznice i poverenja ostalih aktera društvenih odnosa. Izrazita ekonomizacija vrednosti u našem društvu nije nova pojava. Istraživanja sprovedena sedamdesetih i osamdesetih godina XX veka govore da je od društvenih vrednosti prosečan Jugosloven visoko cenio Egalitarizam, dok su Sloboda i Samostalnost bile važne uglavnom mladima ili intelektualcima; na individualnom planu kultura je bila u zapećku, dok su dominantne vrednosti bile vezane za materijalni status kao što su Bogaćenje, Dobre stambene mogućnosti i Mogućnost brzog napredovanja u struci. Kako različite vrednosti nastaju u različitim stupnjevima ljudskog društva, i šta biva kada određeni sistem vrednosti nestane, ne ostavljajući iza sebe kritičke mehanizme za preispitivanje novonadolazećih vrednosti ili pseudovrednosti?

Problemom igre, na različite načine bavili su se mnogi autori - Ludvig Vitgenštajn (filozofijom igre), Johan Hojzinga (teorijom igre), Rože Kajoa (sociologijom igre), Maršal Makluan (igrom kao kulturnom refleksijom). Na koji način se Urtica bavi fenomenom igre?

Naša umetnička metodologija je bazirana na data sensibility, kulturološkom fenomenu informatičkog doba, u smislu senzitivnosti na informacije (vrednosti) koje primamo/usvajamo, odnosno umetničkom postupku u kome je informacija ekspresivna gradivna materija, a umetnički konstrukt stvara okvir za kolektivni upis (input). Noseći elementi ovakvog pristupa su otvorenost, participativnost i igra kroz koju posetilac reflektuje stvarnost slobodno i bez straha od reperkusija.

Jedan od aspekata rada grupe Urtica je edukativni, u domenu proizvodnje znanja. Možete li nešto više reći o projektu hoopup.net. Kakav je odnos između (neoliberalne) institucije umetnosti i proizvodnje znanja? Iz kojih segmenata se sastoji rad grupe Urtica?

HoopUp je umetničko-edukativna platforma fokusirana na simboličku komunikaciju i društveni aspekt umetničke poruke. Napravljena je u formi radionice i kolaborativne web alatke koja omogućava skeniranje društvenog okruženja umetničkim sredstvima i komunikaciju učesnika u projektu. Namenjen je prevashodno mlađoj populaciji i stručnoj javnosti zainteresovanoj za edukaciju i komunikaciju u virtuelnom okruženju. U okviru ovog Oktobarskog salona realizovali smo radionicu sa studentima istorije umetnosti. HoopUp projekat je trenutno u začetku, tako da pun zamah očekujemo u toku sledeće godine.

Umetnost je danas u situaciji da mora ponovo da osvoji prostor koji je kolonizovao kapital i da tu uspostavi mesto za akciju i reakciju. U savremenom trenutku u kojem smo svesni prisutnosti komodifikacije kulture i uspostavljanja kreativnih industrija kao dominantnog principa u savremenoj kulturi, jedno od tih privilegovanih mesta gde umetnost treba da reaguje je recimo polje advertajzinga koje odlikuje upotreba simboličke komunikacije. Na koji način Urtica koristi simboličku komunikaciju?

Simbolički aspekt je važan u našem radu i kao takav utemeljen je u svakom kreativnom zahvatu. Od logo-a, brenda, piktograma, ikone, znaka i amblema, do ilustracije i alegorije. U našem dosadašnjem radu „simboličko“ je prošlo kroz evolutivni ciklus u nekoliko tačaka; asimilacija stvarnosti, konstrukcija narativa, znakovna objektivizacija, sintetički mikro svetovi (simulakrumi) i alegorijske predstave. U Value Quest „projektu“ sve tačke su kumulativno prisutne i čine jedinstveni umetnički „eko“ sistem. Nalazimo da je simbolička komunikacija u informatičkom dobu prirodan oblik komunikacije, gde su informacije signali koje obrađujemo ili kako je već spomenuto, naša „ekspresivna gradivna materija“. Svaki pojedinačni segment postavke na izložbi ili elemenat na internet platformi i aplikaciji poseban je signal ili skup signala koji u vizuelnom i sadržajnom smislu saopštavaju određenu poruku. Zbirovi tih poruka/simbola grade sintetički narativ, gde smo mi kao kreatori ali i ušesnici/posetioci deo beskrajnog participativnog sistema.

<< Previous

Tijana Jovanović Petrović, istraživač u kulturi i novinarka u agenciji BETA.